all apologies
Ovo je zadnji post koji pišem s ove adrese, a razlog tome je što mnoge osobe iz privatnog života znaju za ovaj blog i jednostavno me ograničavaju da pišem ono o čemu imam potrebu …teško sam se odlučila na taj potez, ali što je tu je… nedostatak ovoga bloga posljednjih 6 mjeseci je taj što sam se strogo cenzurirala i neke stvari zatajila s namjerom da ne povrijedim meni drage osobe… neke stvari čovjek jednostavno poželi zadržati za sebe ili ih podijeliti sa nepoznatom osobom, zato jer će ga ta osoba možda više shvatiti i neće ga osuđivati, za razliku od one osobe koja ga poznaje dosta dugo… zato odustajem od ovoga bloga, i započinjem pisat novi… hm, najteže je uvijek započeti…
14.07.2006. u 19:16 | 9 Komentara | Print | # | ^
very hot in my head:)
Hey samo da vam se javim...nemam volje pisati zato jer mi je sva inspiracija isparila na ovoj vrućini...na more mi se neda ići zbog ovoga sunca, a baš sam luda jer bi neki dali sve za more...a kad mi dođe želja brzo i ode zato jer su svi nečim zauzeti ...dvije prijateljice rade, jedna štreba za popravni, a ja doma tapijarim ukratko...danas mi je oko zapelo za moj stari dnevnik...gledam ga i dovodim se u napast da pročitam vlastiti dnevnik...otvaram ga kad ono piše sve o bivšem dečku, o svako provedenom danu...nekada bi znala ispustiti suzu, a sada nabacim samo sarkastičan osmijeh... danas mi je dan započeo super iako mi je best frendica rekla da se seli jako daleko za 2 mjeseca... nisam još toga svjesna, smijem se a plakat bi htjela... ma sve mi je svejedno u ovom trenutku... želim se popet na najvišu zgradu u ovom šugavom gradu i vrištat na sav glas, tim zato jer sam sretna i zato jer mi sreću kvari nespoznaja da za 2 mjeseca ostajem bez jedne osobe koja mi je bila velik oslonac u ovih zadnjih godinu dana... život je kao kakav jeftin fim... kad je sve savršeno( ma kako mrzim tu riječ) lijepo nešto to savršenstvo mora pokvariti, očito smo došli do onog zapleta, kojemu se bliži vrhunac... neznam kako ću podnijeti taj vrhunac, ali znam da neće biti lako... kisach
28.06.2006. u 17:55 | 10 Komentara | Print | # | ^
Umorna od svega.......
Ponekad je jednostavno ne mogu razumjeti… toliko smo slične ili se jednostavno trudimo biti sličnije…. Jedino što nas razlikuje je njena nepromišljena ćud, ja za razliku od nje kad mi netko smeta i kad mi je pun ku… svega odem i ne osvrćem se, a ona jednostavno kaže sve što joj je na duši… ma lažem koga zavaravam iste smo… rijetko kada odem jer skoro uvijek ostajem i gubim se u svojim mislima… kada svi vrše pritisak na mene ja pucam, baš kao što je i ona pukla…kada mi je najteže ja pomišljam na najgore ne mareći za druge i ono što nosi novi dan, kao da je najvažniji taj trenutak u kojem sam sjeb… do kraja… ljudi jednostavno ne shvaćaju kako se nekad osjećam… ne znaju da postoje dani kada mi nije stalo do nikoga… zvuči sebično… ali tako je i tako će i ostati… zašto mijenjati osjećaje koje osjećamo?…. zar kad smo sretni imamo potrebu mijenjat našu sreću u nešto tužno?… tako je i sa onim što ne osjećamo… ponekad se lijepo odmoriti od svega onog što čovjek iz dana u dan osjeća… ponekad je lijepo pobjeći mislima daleko od onoga što nad stalno preokupira… ponekad je dobro pobjeći od svih onih koji vam ne daju mira…
24.06.2006. u 17:11 | 5 Komentara | Print | # | ^
»Čovjek je osuđen da bude slobodan. Osuđen,
jer nije sam sebe stvorio- a ipak je slobodan.
Jer kad je jednom bačen u svijet odgovoran
je za sve što čini.»
J.P.Sartre
I na kraju da li ste vi slobodni?
19.06.2006. u 18:20 | 5 Komentara | Print | # | ^
1.Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznaju. Oni kupuju već gotove stvari kod trgovaca. Ali kako ne postoje trgovci prijateljima , ljudi više nemaju prijatelja…
2.Čovjek samo srcem dobro vidi.
3.Bitno je očima nevidljivo.
4.Ti postaješ odgovoran za ono što si pripitomio.
5…oči su slijepe. Treba tražiti srcem.
6.Vrijeme što si ga izgubio za svoju ružu čini tu ružu tako dragocjenom.
7.Svijeće treba čuvati: jedan dah vjetra može ih ugasiti…
I meni jedna od najljepših pjesama pjesma Dragutina Tadijanovića-Kad mene više ne bude-
Svakog dana sunce zapada. Doći će
Dan od kojeg će se znati: mene
Više nema.
Neće se ništa desiti što nije bilo
Za moga vijeka: mornari će
Ploviti morima, vjetrovi će hujati žalostivo
U granju , savijat će se dozrelo klasje k zemlji.
Voljet će se mladići i djevojke
Kao što se prije njih
Nikada nije volio nitko.
Ujesen, kad voće dozrijeva, kad se beru
Plodovi, prolazit će njih dvoje
Alejom ispred Sveučilišta; zatim će
Šetati pod kestenima na Griču
Držeći se za ruke, dugo, dugo,
Kao, što se prije njih nitko
Nije držao nikada. Oni će sjesti na klupu
Starinsku i spazit će oboje: na njima leži srebro
Mjesečine
(Kako je negda počivalo na tebi
I meni , u doba mlade ljubavi). Prije neg se poljube,
Djevojka će šapnuti sjajnom mjesecu: Sanjam li
Ili čitam pjesnika
Koji je pjevao o mojoj ljubavi?
10.06.2006. u 15:37 | 7 Komentara | Print | # | ^
u potrazi za istinom....
Sad ne mogu izaći vani noću a da ne izjavim kako su zvijezde lijepe i da samo u sebi ne
razmišljam tko ih je stvorio… ponekad se čudim sama sebi kako sam puno pitanja, a razočarana kako je na svijetu odgovora vrlo malo… Možda zato jer se većina ljudi bavi ne važnim stvarima, svi kao da su začarani, a vremena je tako malo da se posvete nečemu drugome, nečemu važnijem što bi pomoglo ovoj curi da manje razbija glavu… možda ću i ja jednoga dana zatupiti tako jako da mi zvijezde neće značiti ništa, možda ću se jednoga dana «opametiti» i prekinuti tradiciju razgovaranja s mjesecom kad sam jako tužna… a možda ću vječito tražiti odgovore vođena nadom da ih pronađem… sažetak: što je pisac htio reći ovim besmislenim tekstom? hihihi… ma samo razmišljajte, nemojte se pretvorit u robota i pokleknuti kao milijuni ljudi pred začaranim krugom…
04.06.2006. u 21:49 | 6 Komentara | Print | # | ^
...vrata su se otvorila…lijepo je biti doma nakon napornog dana, pomislila sam…vidjela sam mamu u kuhinji kako zamišljeno sprema ručak…nije me ništa pitala, ali ja sam prekinula tu neugodnu šutnju…uvijek izaberem krivi trenutak jer nikad nema pravog…. Uvijek riskiram i uvijek izgubim… obavijestila sam je o svojim ocjenama, koje trenutno nisu baš bog zna što, o glupostima koje sam vidjela poslije škole u gradu itd.…. Zatim je započela predavanje o tome kako trebam manje izlazit van… i podsjetila me da je i danas boli glava… čaša se prelila…moj govor na ovu njenu zadnju rečenicu je glasio:»Svaki put kad me vidiš, tebe zaboli glava i nikad me zapravo nisi spremna saslušati.»
Čekala sam njen odgovor ali ga nije bilo, nastavila je raditi ručak…samo tako hladno bez imalo suosjećanja… nešto u meni je puklo ,tj. to se svaki put događa kad mi ona okrene leđa…otišla sam u sobu, jer mi je jedino to preostalo… željela sam nestati, ali nisam dovoljno hrabra da nestanem… niz obraz teku suze, i ja ih ovaj put osjećam, osjećam kako me nešto iznutra boli…sjećam se jedne scene prije 3 ili 4 godine…kada sam je zagrlila , što je u našem odnosu vrlo rijedak slučaj, i kada me ona upitala :»Što ti sada treba?»… Dala mi je do znanja da mi već previše daje i zašto zahtijevam k tome još da mi pruži ono malo emocija što ih posjeduje… otada je nikad više nisam zagrlila, ne bi mogla podnijet još jedno takvo pitanje i još jedan moj prešućen odgovor…the end
25.05.2006. u 14:28 | 6 Komentara | Print | # | ^
21.05.2006. u 15:18 | 3 Komentara | Print | # | ^
17.05.2006. u 23:10 | 1 Komentara | Print | # | ^
Viva la France!!!
Napokon je osvanuo jedan post!...Hm, da pričam kako mi je bilo u Francuskoj?!...i...Ok!hehe
ma bilo je super samo ja nisam bila svjesna toga dok sam bila tamo.Bila sam na nekom selu blizu Arlesa, što znači da ga uopće nisam stigla vidjeti šmrc šmrc...A eure koje sam namjeravala potrošit na jedan kvalitetan shooping i dalje stoje u novčaniku...Okej je to što sam upoznala ful puno ljudi, nagledala se tamnoputih ljudi(čak je pao i jedan ples:) i samo uživala... a da pričam o hrani, ma bolje ne to sami trebate doživjeti, ali ja slijedeći put vodim mamu sa sobom da mi kuha...:)... uglavnom ne da mi se opisivat sve to detaljno zato jer sam oko sto puta već svima prepričavala sve...ali ako netko ima želju...hm onda ću se potrudit...
-evo jedna sljikica-
15.05.2006. u 20:46 | 7 Komentara | Print | # | ^
Korišteno za dizajn
Ubaci ove poveznice negdje na svoj blog.